Wednesday, May 28, 2008

Postoperativne komplikacije

(ors)

Postoperativne komplikacije najpraktičnije je podeliti u rane, koje se javljaju neposredno posle operacije i tokom perioda zarastanja rane, i kasne, vezane za definitivni izgled novoformiranih dojki i postoperativni ožiljak. Od ranih komplikacija izdvajaju se: krvavljenje, serom, deflaciju, infekciju i loše zarastanje rane a od kasnih: rupturu, kontrakturu kapsule, hipertrofični i kelodni ožiljak
Krvavljenje (hematoma) posle operacije je izuzetno retka komplikacija koja se rešava podvezivanjem ili koagulacijom krvnog suda.
Serom (izlivanje bistre belo-žučkaste tečnosti kroz ranu) posle operacije je veoma retka pojava koja se javlja kao reakcija na ubacivanje implanta u pripremljeni potkožni ili podmišični džep (prostor gde se smešta implant). U najvećem broju slučajeva ovaj problem se rešava samo kroz redovno previjanje i kontrolu.
Deflacija (splašnjavanje implanta radi ispuštanja sadržaja) se izrazito retko dešava a rešava se promenom implanta tokom same operacije, ukoliko su ispunjeni silikonom koji je u tečnom obliku, a kod novih, visokokohezivnih implanta gde silikon ne može da ističe, problem praktično i ne postoji.
Infekcija (gnojna upala) rane takođe je izuzetno retka komplikacija, ispoljava se kao crvenilo, otok i nakupljanje gnojavo-prljavog sadrajažaja a rešava se takođe drenažom i adekvatnim antibioticima.
Loše zarastanje rane može se iskazati u vidu gubitka vitalnosti kože uz ivicu rane koje se može kretati od površnog gubitka vitalnosti (plavila) do potpune nekroze (koža pocrni). Ovo je izrazito retka komplikacija koja se rešava hirurškim odstranjivanjem kože koja je izgubila vitalnosta a nastali defekt ponono suturira (ušiva). Manji i plići defekti uz redovnu kontrolu hirurga mogu i spontano da zarastu. Ranom aktivnošču posle operacije a za pušaće i apstinencijom od pušenja značajno se može smanjiti pojava ovih komplikacija.
Ruptura (Rupture ? pucanje, probijanje) implanta je krajnje retka pojava. Ispoljava se kao splasnuće dojki a može se desiti usled delovanja jake spoljnje traume, recimo pri povređivanju u saobračajnim nesrećama, a izrazito retko, spontano, radi popuštanja samog omotača implanta. I ovaj problem se rešava promenom implanta. Kontraktura kapsule (Capsular Contracture- stvrdnjavanje, očvrsnuće dojke) je takođe retka komplikacija ali od svih navedenih ovde najčešća. U suštini, dolazi do stvrdnjavanja dojke gde ona postaje tvrda "poput betona" , zadržavajući ili čak menjajući svoj položaj. Ova komplikacija se može javiti najranije posle 6 meseci do 24 meseca posle operacije ali ponekad i znatno kasnije. Kao i predhodni problemi vezani za same implante i ovaj problem se rešava promenom istih i menjanjem položaja samih implanta, tj. ukoliko su oni bili postavljeni ispod kože i mlečne žlezde, novi implanti se postavljaju ispod mišića.
Hipertrohfični i keloidni ožiljak se mogu pojaviti tokom prvih 6 postoperativnih meseci. Ova kasna komplikacija nije česta a nemoguće ju je predvideti jer prestavlja osobnu reakciju pacijenta. Ukoliko se ove komplikacije pojave i ako prestavljaju predmet nezadovoljstva, moguća je hirurška korekcija istih ali i posle nje ostaje mogućnost ponavljanja problema.

No comments:

Za mame i buduce mame